Ovaj rad je prevedena verzija D7.3 (T3.3), u okviru Horizon Europe projekta 'Globalna strategija za vještine, migracije i razvoj' (GS4S). Rad ispituje uticaj nedostatka radne snage na migracijske aspiracije i preferencije odredišta među pojedincima iz Albanije, Bosne i Hercegovine i Srbije. Koristeći se Heckmanovim modelom odabira u dvije faze, analiziramo podatke iz istraživanja OeNB Euro Survey i programa STEP Svjetske banke. Rezultati pokazuju da nedostatak radne snage znatno utiče na odluke o migracijama: vjerovatnije je da će pojedinci težiti migraciji ako u željenim zemljama destinacije postoji nedostatak radnika u njihovom zanimanju, dok nedostatak u njihovoj zemlji smanjuje aspiracije ka migraciji. Ti rezultati upućuju na to da bi zemlje porijekla i zemlje odredišta pri oblikovanju migracijskih politika trebalo da uzmu u obzir uslove na tržištu rada. Kad je riječ o zemljama destinacije, isticanje tražnje za posebnim vještinama može privući potrebne radnike, dok bi zemlje Zapadnog Balkana trebalo da riješe problem neusklađenosti obrazovanja i tržišta rada kako bi se ublažio lokalni nedostatak radne snage. Koordinacija politika među regijama ključna je za upravljanje migracijskim tokovima i rješavanje problema nedostatka vještina bez pogoršanja lokalnih nedostataka.