Filozofija kao odgovor na duševnu patnju u zdravstvenom sustavu: Terapeutski potencijal antičke misli u suvremenoj kliničkoj skrbi

Ovaj rad polazi od antičke ideje da filozofija nije prvenstveno teorijska disciplina, nego praktična djelatnost usmjerena na oblikovanje života i brigu za dušu. U tom se kontekstu filozofija shvaća kao terapeutika, odnosno kao sredstvo oslobađanja od strahova, pogrešnih uvjerenja i unutarnjih nemira koji uzrokuju patnju. Središnji cilj rada jest pokazati da Epikurovo shvaćanje filozofije kao "liječenja duše" ima posebnu vrijednost u suvremenom zdravstvenom i kliničkom kontekstu, gdje se pacijenti ne suočavaju samo s tjelesnom bolešću, nego i s egzistencijalnom tjeskobom, strahom od smrti, gubitkom kontrole i pitanjima smisla.Analizom Epikurovih temeljnih tekstova, osobito Pisma Menekeju, Pisma Herodotu i Tetrapharmakosa, rad prikazuje kako filozofija ima jasnu terapijsku funkciju: uklanjanje straha od bogova i smrti, kritiku neurednih i nezasitnih zelja te usmjeravanje zivota prema jednostavnim, ali stabilnim izvorima ugode i mira. Kljucni pojmovi epikurejske filozofije, poput ataraksije (duševna smirenost; grč. ataraxia) i aponije (odsutnost tjelesne boli; grc. aponia), tumače se kao oblik "zdravlja duše", koji ima istu ulogu kao zdravlje tijela u medicini.Poseban naglasak stavlja se na primjenu filozofije u kliničkoj praksi. Filozofija se ovdje razumije kao dopuna medicinskom liječenju, osobito kroz komunikaciju s pacijentima, rad sa strahom i patnjom te razjašnjavanje uvjerenja koja pojačavaju psihički teret bolesti. Zaključno, rad pokazuje da filozofija, shvaćena kao terapija duše, može značajno pridonijeti humanijem i cjelovitijem pristupu zdravlju, u kojem se liječi ne samo tijelo, nego i unutarnji svijet osobe.