Mentalni poremećaji kao poremećaj utjelovljenog angažmana: Enaktivistički i fenomenološki pristup psihopatologiji

Ovaj rad razvija okvir za razumijevanje mentalnih poremećaja kroz integraciju enaktivističke kognitivne znanosti, Heideggerove fenomenologije i teorije utjelovljene kognicije. Tvrdimo da mentalni poremećaji ne proizlaze iz kategorijskih razlika u funkciji mozga, nego iz poremećaja u autopoetskim ciklusima kognitivnog angažmana sa svijetom. Oslanjajući se na Heideggerove koncepte moda angažmana zuhandenheit (priručnost) i vorhandenheit (prisutnost-pred-rukom), kao i na Varelin enaktivizam i teoriju Manfreda Eigena o replikaciji pogrešaka u autopoetskim sustavima, predlažemo da patologija nastaje kada normalni ciklus raspada i reintegracije postaje ukočen, sprječavajući pojedinca da odgovori na ono što Heidegger naziva “pozivom” (der Ruf). Ovaj okvir objašnjava zašto identična iskustva mogu biti traumatična za neke osobe, ali ne i za druge, smješta podrijetlo određenih mentalnih poremećaja u uvjete društvene otuđenosti, te pruža naturalističko objašnjenje psihopatologije koje izbjegava dualističke pretpostavke o umu i svijetu.