Presentation Open Access

"Stepeni artificijelnosti" ili gde počinju artefakti? Životinjska tela u arheologiji

Živaljević, Ivana


JSON-LD (schema.org) Export

{
  "inLanguage": {
    "alternateName": "srp", 
    "@type": "Language", 
    "name": "Serbian"
  }, 
  "description": "<p>Duga tradicija dihotomizacije prirode i kulture u evropskoj misli u velikoj je meri oblikovala nauke kakvim ih danas poznajemo, i dovela do disciplinskog jaza izme\u0111u prirodnih i dru&scaron;tvenih nauka. Ovaj jaz imao je velikih posledica po arheologiju, koja je po prirodi svog istra\u017eivanja \u010dvrsto ukorenjena u podeli na domen <em>kulturnog</em> (studije artefakata i fenomena &lsquo;ljudskog duha&rsquo;) i <em>prirodnog</em> (studije ljudskih, \u017eivotinjskih, biljnih ostataka). I sa smenama razli\u010ditih paradigmi - do\u017eivljaju arheologije kao humanisti\u010dke discipline tj. kao empirijske nauke, fokus je bio na jednom ili drugom pristupu, a mnogo re\u0111e na njihovoj integraciji. U tom pogledu, ljudska tela u arheologiji imaju specifi\u010dan i dvojak tretman, budu\u0107i da istovremeno predstavljaju medijume za razmatranje pitanja osobnosti, roda i identiteta, dok sa ontolo&scaron;kom transformacijom kroz prestanak \u017eivota postaju skeleti koji se tretiraju kao nau\u010dni objekat. Sa druge strane, \u017eivotinjski ostaci se po pravilu sme&scaron;taju u potonju kategoriju, a njihovo prou\u010davanje velikim se delom temelji na biolo&scaron;kim i zoolo&scaron;kim znanjima i pristupima. \u017divotinjska tela tako ostaju u domenu prirode (kome ljudi pripadaju samo fiziolo&scaron;ki ali ne i su&scaron;tinski), odvojena od artefakata (direktnih proizvoda ljudske dejstvenosti) prilikom arheolo&scaron;kih iskopavanja, prou\u010davanja i publikovanja. Momenat prelaska u sferu kulturnog jeste momenat ljudske intervencije, te se prou\u010davanje alatki na\u010dinjenih od \u017eivotinjskih kostiju (ili, artefakata u &lsquo;pravom smislu&rsquo;) razvilo u posebnu poddisciplinu, prepu&scaron;taju\u0107i uglavnom &lsquo;nemodifikovane&rsquo; primerke arheozoolozima. Me\u0111utim, i samo prisustvo \u017eivotinjskih kostiju u arheolo&scaron;kom zapisu upravo je posledica ljudske dejstvenosti &ndash; doga\u0111aja koji uklju\u010duju usmr\u0107ivanje \u017eivotinje, kasapljenje i deljenje hrane, konzumaciju mesa, odbacivanje ostataka, njihovo strukturalno deponovanje ili dalje kori&scaron;\u0107enje u izradi alatki i drugih predmeta. U proizvodnom lancu (<em>cha&icirc;ne op&eacute;ratoire</em>) tokom kog se sirovina pretvara u gotov proizvod, te&scaron;ko je podvu\u0107i granicu kada kost u svom &lsquo;prirodnom&rsquo; obliku postaje artefakt. Insistiranje na ovakvim granicama svakako je posledica na\u010dina na koji su akademske discipline ustrojene, kao i rastu\u0107e specijalizacije i fragmentacije u arheologiji, ali u kolikoj meri je ono produktivno? U poku&scaron;aju da razvrstamo materijalni svet na&scaron;eg okru\u017eenja na elemente zate\u010dene u okviru pejza\u017ea i na one ljudskim dejstvom transformisane u artefakte, vide\u0107emo da se nijedna stvar ne mo\u017ee u potpunosti pripisati jednoj ili drugoj kategoriji. Kako isti\u010de Tim Ingold (Tim Ingold), stvari mogu varirati u pogledu &ldquo;stepena artificijelnosti&rdquo;, i to samo zato &scaron;to su u slu\u010daju nekih (vi&scaron;e nego drugih) ljudi odigrali odre\u0111enu ulogu u njihovom oblikovanju, karakteru i mestu gde su se zatekle, a ne usled njihovih &lsquo;uro\u0111enih&rsquo; svojstava. Pitanje artificijelnosti danas je u \u017ei\u017ei vi&scaron;e nego ikad, u vreme kada je ljudsko iskustvo isprepletano i neodvojivo od ve&scaron;ta\u010dke inteligencije te okarakterisano i kao posthumanizam. Me\u0111utim, ljudi su oduvek bili isprepletani sa materijalnim svetovima svog okru\u017eenja, koje su oblikovali i u tom procesu i sami bili oblikovani. U dekonstrukciji modernisti\u010dkih binarnih opozicija (subjekta i objekta, \u017eivog i ne\u017eivog, prirode i kulture), od posebnog je zna\u010daja preispitati ovakve opozicije u kontekstu arheologije, budu\u0107i da su upravo one u korenu nastanka i razvoja discipline.</p>", 
  "license": "https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/legalcode", 
  "creator": [
    {
      "affiliation": "BioSense Institute, University of Novi Sad, Novi Sad, Serbia", 
      "@id": "https://orcid.org/0000-0002-0873-7950", 
      "@type": "Person", 
      "name": "\u017divaljevi\u0107, Ivana"
    }
  ], 
  "url": "https://zenodo.org/record/3998584", 
  "datePublished": "2017-04-01", 
  "@type": "PresentationDigitalDocument", 
  "keywords": [
    "dihotomija priroda-kultura, \u017eivotinjski ostaci, arheozoologija, dejstvenost, artificijelnost"
  ], 
  "@context": "https://schema.org/", 
  "identifier": "https://doi.org/10.5281/zenodo.3998584", 
  "@id": "https://doi.org/10.5281/zenodo.3998584", 
  "workFeatured": {
    "location": "Belgrade, Serbia", 
    "@type": "Event", 
    "name": "Srpska arheologija izme\u0111u teorije i \u010dinjenica V: arheologija izme\u0111u artefakata i ekofakata"
  }, 
  "name": "\"Stepeni artificijelnosti\" ili gde po\u010dinju artefakti? \u017divotinjska tela u arheologiji"
}
13
12
views
downloads
All versions This version
Views 1313
Downloads 1212
Data volume 12.7 MB12.7 MB
Unique views 1313
Unique downloads 1212

Share

Cite as