ča
U ovom svijetu smiješnom iludo
Ljudi se gazerem sa posebnoj trudom
Paranoja na sviječe i cholje reto
Malo ko se još bori, malo ko se nije predo, a ti nosi što čiste srce.
Na rukavu pribodenom koncem, izluženo na uluji koja šiba koja brui dok te prije, ti žedji za sunce.
Svi smo mi sami družimo se tek sa strachom, dišemo ti skopu pomježenu sa zrakom.
Rašerimo pučete kad izgubimo sve, a ti gledaš to i čudiš se.
O takle ti znaga da nadiš znaga u sebi, zašto sam ti draga kad namjermete povredim?
Dje si našu dušu što ne pozna je zla i ja bih djela to?
Boni si o mene, boni si i kara si gorim, boni si.
Boni si o mene, boni si, nije me sra vreći da boni si.
U vakumu iskra ne pali i svi svukovi samo su stali, al te bi niš od tog ne uzme snagu.
Ti nikad ne bukneš pošalješ kvragu, sve što nas tišće, cijeli svijet ko je pokvaren.
Ne brimete što sanć, često nije ostvaren sve ono što me opućno spusti za putca.
Tebe ne znam zašto ali ni malo ne putca, meni su crnjaciju i vih dio stvarnosti.
Moje crce pam ti ožiljke i teško oprasti pa ne razumijem kako neko pređe preko svega.
Kako da ti nikad ne bude dosta toga da smo, sad njih uredu ih njih uredu dalje včekamo.
Nije uredu koliko god da se nadamo, kako potnosiš da u vikonekom sve ovisi divim, ti se kako možeš boli si.
Boni si o mene, boni si, i kada si gorim, boni si.
Boni si o mene, boni si, nije me sra vreći da boni si.
Boni si o dakle si došao, takvih više nemaš, da li bih me poveo sa sobom.
Meni treba točno to, takvih više nemaš, da moj mi to uzeti za zlot.
Boni si o mene, boni si, i kada si gorim, boni si.
Nije me sra vreći da boni si, boni si o mene, boni si, i kada si gorim, boni si.
Boni si o mene, boni si, nije me sra vreći da boni si.
