Kaj je uvijek?
Ne stav' ko' gotovo, pa ćemo pozvroti Mario.
Mario, dođi po halju, lugo to vaja.
Evo me i dolazim.
To je od mojeg muža, bila djedovina, on je bio Americi, pa je kupio tu veliku parcelu i tako je pripalo jedna trećina mojemužu.
I tak smo počeli 70 graditi, pa onda je bilo ta jedan troku tičovdje koje je bilo savu vraću i kamenju.
Onda to 72 godine i samobora, samobor smo kupili taj dio.
Tako da sada imamo li jako veliko dvorište s tim da smo sadvorište mu Hrvatskoja, kuća nam je u Sloveniji.
Da pa dan, da pa dan, ja se sigla, da sam na Kavice.
Budeš u Hrvatske?
Da, da, budemo tu u Hrvatske.
Evo taj ne sove u Sloveniji.
Ne, ne, idemo na Hrvatskoj stran.
Ajde.
Kad je šenge, sad više ne imate, bizim, jer pa ste svi se boje.
Jednostavno oni su postrožili, sad su to, tako zvane, zeleni, zeleni su to policajci, to nije ova policija redovna,
nego ta granicna koja stavno od dole od cave pa sve ljive i to kontroliraju.
Ljepa.
Ja si mi skrojila ona.
Ja sam pripremila.
Je, je.
O, super.
Tu ste još i probala da ja vidim kak to izgleda.
Budem, budem.
Mažaja.
Ti dožela pensije slovenski.
Mišta još?
Ništa.
Pa možda me nisu zaboravila.
Ani sigurno mora.
Samo to treba čeka.
Čeka ti.
To ide po ljako.
Čeka i nešto da čeka.
Tako je, da.
Ja sam gore, nećemo imali sam prijatelje.
On mi je dao jedna od deset kokica kojih kod nas nije bilo takvi.
Nisa sam došao na granicu tu i pitam da mogu to uvestci da sam dobio.
Jer to je zapravo nekakva vjednost.
To je možda djesto kuna.
Eveli bez te nekakve posebne dozvole,
ovih, kako se zovu?
Veterinara.
Veterinara, eveli ne možete uvesti.
Svi su co ja tam čekao.
Koki interes u bilo u autu.
I jedno je bilo ugljeno, eveli ne možete biti veterinaka i esam.
Dalbi mi ste to mogli napisati da si dovezan doma evelina.
Eveli to možete imati posebno dozol iz ministarstva po ljopriviru da u Zagrebu i tako.
Eveli ma šta se njima da napravim.
Ili ih brate našta, i li probajte gore na malu granicu,
pa da vas tamo propuste.
Eveli od zgora su me poslali kvama.
I što sam da je učinjala.
I znate što sam učinjala.
Dao sam ih tu susjedi.
Neki ona radili.
Kad i hijana, ja smijem preves.
Ja sam s tem ljudima ista i Slovenije dobra,
da je ženama kojima šivam i takvim.
Pa ne, ja sam u trgovini bila.
Možda je riješmo imali i Slovenije,
ali sve supe.
Iako pula slovenskih musterija.
To je ono, ne, slušajući.
Televiziju puno i onda ono, zavade.
Pa na televiziju da slušajući.
Nas male ljude i onda ti to ispadme tako.
Eveli moj dimnačer slovenac, veli go spaka.
E ste vi meni občekrivi.
Ili ja vam za taku nekakvu situaciju,
ili ako ja ne vam penesivi.
Niko, veli oni nas gore zavadaju.
I onda mi, kaj smo naivni,
pa sam onda mi gradogledama,
očice nema možda kaj.
Ja sam jedno jutro išlo u Ribolov,
u Sloveniju, imam malim oto očićo.
I za ustavljome slovena,
nas pregledao dokumentete, to sve imam.
Pito mene, kam grestete,
put, kud idete.
Sve kao idemo u Ribolov.
A od kud greste,
odakle ste došli od bizrijeke.
Drosim,
izrijeke.
Ako gleda dokumenta
i vidi da sam je izbregana,
ako zna da je bregana tu,
onda zna da ste imo toči,
će bi ja nisam došli izrijeke.
Gotovo?
Niš niste sam tih tela do nesta,
ali nisam se osudila preko granice,
se nesme sa to nosi, znaš?
Budem ti drugi put, možda nesta.
Bacu da sam ja napravio.
Bacu da ti platim, baš je super.
Očiš Eure ili Kune.
Jooo!
Što je če ima se za to?
Ništa mi se te poslite
da je to ove granice opet pakne?
Da.
Nama bude isto.
Samo nebomosno trebali
dokumenta nosit sa sobom,
a drugo sve isto.
A dobra, budemo vidjeli, Marija.
Pa ja se nadam.
Znači, išli budemo svimo tamo,
kak hoćemo.
Ja mi se samo nebom trebalo imati legitimacije,
drugo bude sve isto.
Znači, išli budemo sve isto.
